Ove godine dječica neće dobiti darove od Djeda Božićnjaka, oliti, Djeda Mraza (kako vam se više sviđa) jer je djedica imao nezgodu.
Kakvu?
Pogledajte na ovom crtiću.
Ove godine dječica neće dobiti darove od Djeda Božićnjaka, oliti, Djeda Mraza (kako vam se više sviđa) jer je djedica imao nezgodu.
Kakvu?
Pogledajte na ovom crtiću.
Na ovom servisu sam
boravio neko vrijeme i pisao ono što mi se pisalo.
Stekao i neke nove
prijatelje a zadržao one stare. Kako je usrani blogerski alat, (nekad više, nekad manje), izluđivao moje sive
stanice, odlučio sam ih poštedjeti daljnjeg maltretiranja. Kao i svaki blog
alat, tako i ovaj ima svoje prednosti i mane. Ne brinite, ni blog.hr ni bloger.hr
nisu ništa drukčiji. Sad vi vidite,
kojeg ćete tolerirati. I na blog.hr sam otvorio
svoj blog, tek toliko da mi netko drugi ne uzme ime. Kad sam došao na mojblog.hr, bio sam zadovoljan. Sada su se moji
prohtjevi povećali ili se servis pokvario. Od obećanja vlasnika servisa da će
se blog-alat unapređivati, nije bilo ništa. Dapače, unazadio se. Postao je
prespor, nikako da se post pojavi, pa ni komentar na post se ne pojavljuje odmah, i još hrpa gluposti
da vas ne zamaram.
Siromašan editor koji
radi gluposti pa u najvećem broju treba dodatno uređivati post a i tu se
pojavljuju problemi. Za uređivanje bloga treba biti solidan meštar CSS-a. Kako to većina korisnika
nije, kućice blogera su siromašne. Vrijeme vani je prekrasno a i uskoro ću na
godišnji, pa čemu onda gubiti vrijeme za compom? Bolje sjediti negdje vani nego
buljiti u monitor. Vrijeme bloganja ću smanjiti bez obzira gdje povremeno
pisao. Ne brinite, bilo kamo otišao, napraviti ću redirekciju koja će vas odmah prebaciti na stranicu gdje pišem i
pratim. (barem povremeno) Možda odem tamo gdje
još nisam bio pa ću se tamo zabavljati s uređivačkom
politikom. Moram priznati da mi je najveće zadovoljstvo bilo, prčkanje po
CSS-u. Mogao sam još koješta nagurati na blog, ali bilo bi prenatrpano.
Izluđuje me predugo otvaranje stranice.
Neki blogeri imaju
tako težak blog da im stignem
napisati komentar a stranica se još uvijek louda. Na sporijim kompovima nisam
ni dočekao otvaranje pa ih jednostavno stopirao i otišao dalje. Samo vi
opterećujte svoje kučice pa će vas
još manje čitati. Nemojte ni slučajno smanjiti i optimizirati vaše remeg djelo
fotografije. Neka se vidi i najsitniji detalj, makar se fotka otvarala dvije
minute, jer mi smo dužni to čekati i vidjeti. (moš si
mislit)
Hajd – Živjela
blogerska sela, ma kako god se zvala.
Voli vas ArcanoiD i njegova Arca.
Ovo je iz prve ruke, onako kako sam ja to doživio. Kao prvo, moram vam priznati kako smo se Arca i ja odlično zabavili. Naravno da je koncert kasnio akademsku četvrt, jer tako su nas držali u napetosti. Kad su dečki počeli svirku, stadion je doslovno eksplodirao od oduševljenja. U trenu su zaboravljene nelagode zbog jučerašnjeg odgađanja.
Stadion je bio pun, atmosfera fenomenalna,
raspoloženje publike u transu. Već odavno nisam vidio toliko pozitivne vibre,
bolje rečeno, od nastupa Bijelog Dugmeta. Bome je vibrirala i tribina, doslovno
se micala naprijed-natrag. (doslovno se micala, ne
preuveličavam) Nije ni čudo, koliko smo se ljuljali u ritmu mjuze, te
doveli tribinu u rezonanciju. (na sreću, bez
posljedica) Dakako da smo cijelo vrijeme pjevali, Marko nam nije ni
trebao, osim povremeno da nas potakne svojim jedinstvenim glasom. Svaka čast brđanu.
Gledaoci su bili vrlo uljudni i susretljivi, pa kad sam u pola koncerta poželio
pivu, morao sam se probiti kroz gomilu ljudi. Guram se između parova, gazim im
po nogama, a oni se uredno miču i na moje isprike odgovaraju: 'Ništa, ništa,
sve u redu'. Kad sam se vraćao s dvije
čaše u ruci, jedan drugog su odmicali kako bih ja mogao proći. Zaista me
oduševila ljubaznost posjetitelja, pa konačno, nismo na tekmi i dva suprotna
tabora, nego smo svi jedno. DOMOLJUBI koje je
Marko zapalio svojim pjesmama, domoljubljem nabijenima. Nisam vidio
nikakav fašizam, osim ako netko smatra poklič ZA DOM – SPREMNI
ustašoidnim. Ne znam zašto za dom uvijek ne bi bili spremni. E, tako smo
skandirali. Oni na travnjaku viču ZA DOM a mi na tribinama SPREMNI.
Tako nekoliko puta a onda obostrani pljesak.
Koncert je trajao oko dva i pol sata koji su mi
proletjeli kao tren. Izvedene su sve skladbe s albuma Bilo jednom u
Hrvatskoj i poneki hitovi s prijašnjih albuma. Dakako, i ona nezaboravna Bojna
Čavoglave. Ta pjesma je dizala moral Hrvatskoj vojsci kad je bilo najteže.
Prva pjesma iz doba domovinskog rata koja nije bila kuknjava i vapaj prema
svijetu, već čista borbena. Thompson je jasno i glasno rekao: …bando
četnici, nećete u Čavoglave, niste ni prije… (i
sve ostalo, što je već rekao) Ni vatromet nije izostao, u više navrata.
Band je još jednom izašao na pozornicu, na traženje publike a onda smo se
polako u miru razišli, svi sretni i zadovoljni.
Pamtiti ću ovaj koncert kao jedan predivan događaj
koji me usrećio, a i Arcu. Napunio mi baterije koje su pomalo zaspale od ove
današnje letargije izazvane dnevno-političkom situacijom. Vi, koji ste bili,
znate o čemu pričam a ako niste, nadam se da sam vam bar malo dočarao spektakl
godine.
Hajd - živjeli mi koji volimo Hrvatsku i Thompsona, ma kojem god
narodu pripadali.
Konačno je svanuo i taj dan
iako mi nije rođendan,
ja sam tako, tako presretan.
Thompson danas nastupa u Zagrebu.
Velik' koncert na Dinamovom stadionu.
Nabavio sam kartu, ne jednu nego dvije,
Arca se veselo smije.
Poći ćemo na veće, na veliku feštu
i zabavit' se dobro uz gomilu ljudi.
Neka se Thompson za to potrudi…
Draga Plava plavusho
, baš me briga što si mi dala navućenu
dvojku za moj muzički ukus. Ipak idem prisustvovat mega koncertu.
Draga Pegica , hvala
ti za novu obleku (header) mojeg bloga. Baš mi se lijepo uklapa u koncept
bloga.
O dojmovima s
koncerta ću vas izvijestiti, a nadam se i vi mene ukoliko ste prisustvovali.
Hajd - uživajte